HR : Jakov iz Varazzea, Korizmena propovijed 18 (RLS 213)

S latinskoga preveo: Stjepan Krasi? O.P.

Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji u?enici (Iv. 8, 3) .

Istina ?e vas osloboditi. Kada su se neki Židovi obratili na vjeru, Gospodin ih je, žele?i ih utvrditi u primljenoj vjeri, hrabrio da vjerno vrše njegove rije?i kako bi bili njegovi u?enici. Navedene stvari sadrže dvije stvari: prvu, Gospodin Isus ih je hrabrio na opsluživanje svojih rije?i kada je govorio: Ako ostanete u mojoj nauci ; drugu, opsluživanje te nauke postiže trostruki u?inak kada kaže: Uistinu ste moji u?enici.

U svezi s prvim treba napomenuti da je vrlo korisno opsluživati Božju nauku. Ambrozije naime u komentaru Blaženi neokaljani kaže: Božja rije? ima trostruku snagu: grijanja, prosvjetljivanja i ?iš?enja. Prvo, grijanja: ako je, naime, ?ovjek hladan u Božjoj ljubavi, Božja ga rije?, budu?i da je oganj, ražaruje. Nije li rije? moja poput vatre (Izaija 23,29)? kaže Gospodin. Tvoja je rije? poput plamena, zato je sluga tvoj ljubi ( Ps. 118). Tako su bili ražareni koji su govorili: Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio (Luka 24, 32)? Drugo, ima snagu prosvjetljivanja: ako je, naime, ?ovjek neznalica ili ako sumnja u vjeri, Božja ga rije?, budu?i da je svjetlo, prosvjetljuje. Tvoja rije? nozi je mojoj svjetiljka (Psalam 118). Božja zapovijed je svjetiljka, a zakon svjetlost.

Tre?e, ima snagu ?iš?enja. Ako je ?ovjek podložan kakvim manama, Božja ga rije? ?isti, jer je nebeska voda. Izlit ?u na vas vodu ?istu i o?istit ?ete se od svih vaših ne?isto?a (Ezekijel 36,25). Vi ste ve? ?isti zbog rije?i koju sam vam rekao (Ivan 15,3).

No ako Božja rije? ima snagu ražarivati, prosvjetljivati i ?istiti, zašto oni koji slušaju Božje rije?i odmah ne postanu ražareni, prosvijetljeni i ?isti? Na to treba odgovoriti: iako su Božje rije?i vatra, ipak se mnogi ne mogu ražariti zbog toga što ?ine razliku izme?u sebe i te vatre te postavljaju grijeh kao željezni zid. Ne, nije ruka Gospodnja prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdnulo da ne bi ?uo, nego su opa?ine vaše jaz otvorile izme?u vas i Boga vašega (Izaija 59, 1-2). Grijeh ?e vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izbo?ene, koja prijeti rušenjem (Iz. 30,13). Isto tako ima mnogo onih koje Božje rije?i kao svjetlost treba osvijetliti, ali ih ipak ne osvjetljuju zbog toga što se ne približavaju svjetlosti, nego se od nje vrlo odale?uju. Re?eno je, naime, da ?e oni koji se približe njegovim nogama primiti njegovu nauku (Ponovljeni zakon, 32). Približite se njemu i prosvijetlite se (Psalam 32). Ima mnogo onih koji se - iako se Božjim rije?ima trebaju o?istiti, jer su one nebeska voda - ipak ne ?iste zbog toga što je njihov duh okrenut prema zemlji. Augustin, naime, kaže da je svatko onakav kakva je njegova ljubav: ako ljubiš zemlju, zemlja si; ako ljubiš Boga, Bog si. Kao što se naime bokovi ne peru, nego se više prljaju, tako biva i s onima koji su usmjereni na zemlju. U duboku su pali pokvarenost, kao ono što su ljubili (Hosea, 9,10).

Drugo, raspravlja se o Božjoj djelotvornosti, koja je trostruka. Prva je ona kada Božje rije?i ?ine ?ovjeka Kristovim u?enikom. Zato kaže: Uistinu ?ete biti moji u?enici . Znak po kojemu se poznaje da je neki ?ovjek Kristov u?enik jest ako rado sluša Božju rije?. Tko je od Boga sluša Božju rije? (Ivan 8,47). Drugi je znak kada Kristov u?enik prezire svaku nedopuštenu ljubav, a želi svaku božansku ljubav. Naime, nedopuštena ljubav je trostruka: rodbinska, zemaljska i tjelesna. Rodbinska je kada netko u zlu ljubi svoju rodbinu. Tjelesna je kada netko ljubi svoje životinjske i tjelesne sklonosti. Zemaljska je kada netko odve? ljubi svjetovne stvari. Te tri ljubavi Kristov u?enik treba odbaciti. Ako tko do?e k meni, a više voli svoga oca, svoju majku [to se odnosi na rodbinsku ljubav] , pa i život svoj [to se odnosi na tjelesnu ljubav] i tko se ne odre?e svega što posjeduje, ne može biti moj u?enik [to se odnosi na zemaljsku ljubav] (Luka 14,26). Kristovi, naime, u?enici moraju posjedovati duhovnu i božansku ljubav koja se sastoji u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tomu ?e svi upoznati da ste moji u?enici (Ivan 13, 35).

Druga djelotvornost Božje rije?i je da oni koji slušaju Božju rije? spoznaju Božju istinu. Zato kaže: I spoznat ?ete istinu (Ivan 8,32). Istina se – kako kaže Augustin - protivi laži, dvozna?nosti i ispraznosti. Ono što je doista istinito nije lažno, ni dvozna?no, ni isprazno. Naime, Božje rije?i ?ine da spoznamo istinu svijeta, tj. da je sve svjetovno lažno, dvozna?no i isprazno. Lažno je, naime, jer svijet obe?ava sitost u bogatstvu, a pruža prazninu, kao što je jasno iz primjera onog bogataša koji je postao toliko prazan da nije mogao imati ni kap vode. Drugima obe?ava zadovoljstvo, a pruža gor?inu. S usana žene preljubnice kaplje med, ali je ona na posljetku gorka kao pelin (Mudre izreke, 5, 3-4). U ?astima obe?ava uzvišenost, a pruža odvratnost. Pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirala. Dane svoje završavaju u sre?i, u Podzemlje oni silaze spokojno (Job 30, 22).

Drugo, svjetovne stvari su dvozna?ne i pomiješane. U svijetu, naime, ništa nije ?isto, nego je sve pomiješano: Tvoje je vino pomiješano s vodom (Izaija 1,22). Budu?i da je radost pomiješana s bolju, pamet sa zaboravom, zdravlje s boleš?u, život sa smr?u. U ovom je, naime, životu to pomiješano, u blaženomu životu ?e biti ?isto, a u paklu ?e biti nevolja. Bog ?e, naime, bol nadvladati radoš?u, pame?u zaborav, zdravljem bolest, životom smrt, a sve nevolje, kao što su bol, zaborav, bolest i smrt, bacit ?e u pakao. Svecima ?e sve biti naj?istije, kao što su radost bez boli, pamet bez zaborava, zdravlje bez boli, život bez smrti.

Tre?e, svjetovne stvari su isprazne. Isprazne su na po?etku, jer su iz ni?ega; na sredinu, jer su podložne raznim promjenama; na svršetak, jer ?e brzo biti svedene na ništa. Sve je podložno ispraznosti [to se odnosi na ispraznost u sredini], na?injene su od zemlje [to se odnosi na ispraznost na po?etku] i u zemlju ?e se vratiti [to se odnosi na ispraznost na svršetku] (Propovjednik, 3, 19-20).

Tre?a djelotvornost Božje rije?i je ona kada oni, koji ?uvaju Božje rije?i, postižu punu slobodu. Zato dodaje: I istina ?e vas osloboditi . Takvi, naime, uživaju slobodu duha u karanju, a ne u griješenju. Oni, naime, dokazuju mane mo?nih. Za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti, i nitko ga ne mogaše podjarmiti (Sirah, 48,13). Tu su slobodu duha imali tako?er filozofi. Tako je filozof Diogen, kad je karao Aleksandra koji se pozivao na svoju mo?. Diogen mu je odgovorio: „Tvoja su mo? i slava ili ve? prošle, ili su budu?e ili sadašnje. Prošlih se ne bojim, jer ih više nema. Budu?ih se ne bojim, jer su dvojbene i nisu sigurne. Sadašnje smatram malima, jer su trenutne i u tren oka moraju nestati.“ Takvi ljudi posjeduju slobodu duha u ne griješenja, jer odbijaju biti sluge grijeha. Augustin kaže: „Grešnik je sluga onoliko gospodara koliko ima mana. Stoga je navedeni filozof, kad se Aleksandar pred njim proglasio gospodarom svijeta, rekao: „Ni u kojem slu?aju nisi gospodar, nego si sluga mojih slugu. Oholost je, naime, moja sluškinja, a tvoja gospodarica. Ja njih držim pod nogama, a one tobom gospodare. Stoga si sluga mojih sluškinja.“ Kad su zbog toga Aleksandrovi sluge htjeli na nj navaliti, Aleksandar je rekao: „Pazite da mu se ništa ne dogodi, jer je sluga Božji i govori istinu.“